Hej ti! Zaprati nas!
Pratite nas! Veoma smo društveni 😉
Jednostavno & Korisno

Jednostavno & Korisno

Devet pravila za srećne odnose

Advertisement
Advertisement
Advertisement

Jednostavno & Korisno

Published

on


Devet pravila za srećne odnose

Zamislite da su muškarac i žena odvojeni dvadeset stepenica. Dakle, trebate napraviti svojih deset koraka i zaustaviti se. Ako vas muškarac nije čekao na tom mjestu, nemojte napraviti jedanaesti korak, jer ćete tada morati napraviti dvanaesti, trinaesti – i tako do kraja svog života. Svatko bi trebao poduzeti svojih deset koraka.

1. U životu privlačimo upravo takvu osobu kakva jesmo. Ako niste zadovoljni okolinom, zavirite u svoju dušu. Ako mislite da vas sreća prati kad su ljudi u pitanju, to je zato što ste i sami takvi. Stoga, ako želite privući kvalitetnu osobu u svoj život, postanite takva.

2. Ono što damo, to i primimo. Ponašajte se prema partneru onako kako biste željeli da se on odnosi prema vama.

 

3. Svima nam je potrebna ljubav. Ljubav znači prihvaćanje, iskrenost, nježnost i brigu, spremnost je pružiti i snositi odgovornost, biti pouzdan, nesebičan i velikodušan. Što više ispoljavamo ove kvalitete, to ćemo više dobiti zauzvrat.

Osobine kao što su strah, ljubomora, ovisnost, manipulacija, kontrola, očekivanja i optužbe uništavaju veze i nemaju dodirnih tačaka s ljubavlju.

 

4. Svaka riječ ima moć. Riječ može izliječiti ili ubiti. Pazi šta govoriš. Oznake, uvrede i otkazi stvaraju u duši rane koje je teško zacijeliti. Riječi imaju neopozivi učinak jer u duši svake osobe živi dijete koje se boji da će biti odbačeno.

Pazite da ne podcijenite sposobnost da mu nanesete bol. Koristite snagu riječi samo za slanje lijepih poruka, poput komplimenata, pohvala i podrške.

 

5. Povjerenje je vitalni element bez kojeg jedan partner postaje sumnjičav, zabrinut i ispunjen strahom, a drugi osjeća da je upao u emocionalnu zamku i da ne smije slobodno disati.

Ljubomora je potvrda straha od usamljenosti, niskog samopoštovanja i nedostatka ljubavi prema sebi. Povjerenje je neophodan element istinske ljubavi.

 

6. Budite iskreni. Ljubav nije statična, već poput biljke koja će rasti i cvjetati ili uvenuti i umrijeti. Sve ovisi o tome kako se odnosimo prema njoj. Iskrena komunikacija je poput vode bez koje biljka ne može preživjeti.

Podijelite svoje želje, stavove i osjećaje s drugima. Dajte partneru do znanja da ga volite i cijenite. Nikad se nemojte bojati reći mu: “Volim te” ili da ćete pretjerati kad ga hvalite. Iskrene pohvale, baš kao i sunce za biljku, unose novi život u vaše veze.

 

7. Voljeti znači dati dio sebe bez plaćanja i očekivanja. Ako želite biti voljeni, samo trebate pružiti ljubav. I što ga više date, više ćete ga dobiti. Ljubav je poput bumeranga, uvijek vam se vrati.

Možda ne od osobe kojoj ste ga dali, ali svejedno će vam se vratiti. I vratit će vam se uvelike. Važno je zapamtiti da su naše zalihe ljubavi neograničene.

Ne gubimo ljubav kad je pružamo. A jedini način da izgubite ljubav u srcu je ne voljeti druge. Jedan od razloga zašto ljudi rijetko doživljavaju ljubav je taj što čekaju da ih netko prvo zavoli.

 

Međutim, podsjeća me na glazbenika koji kaže: “Svirat ću tek kad ljudi počnu svirati.” Ili kada očekujemo toplinu od požara bez stavljanja drva u njega. Prava ljubav je bezuvjetna, ne traži ništa zauzvrat.

Tajna formula sretnih veza koje traju čitav život jest da ne obraćamo pažnju na ono što možemo poduzeti, već na ono što možemo dati.

 

8. Dodir je jedan od najmoćnijih oblika izražavanja ljubavi, koji jača međusobne odnose, a dodirivanje nekoga znači dodirivanje njegove duše. Možda zato, kada smo ljuti na nekoga, kažemo: „Ne diraj me!

„Voljenu osobu morate zagrliti što je češće moguće bez ikakvog razloga, bez seksualnog motiva, držeći se za ruke. Istraživači su eksperiment proveli u londonskoj klinici. Glavni hirurg je obišao svakog pacijenta uveče, pre operacije, kako bi odgovorio na pitanja i objasnio predstojeći operativni kurs.

 

Tokom eksperimenta, hirurg je držao ruku svakog pacijenta nekoliko minuta dok je razgovarao s njim. Ovi pacijenti su se oporavili tri puta brže od ostalih.

Kada nekoga pažljivo dodirnemo, mijenja se i naša i njihova fiziologija, smanjuje se nivo hormona stresa, opušta se živčani sistem, poboljšava imunološki sistem, a takođe i emocionalno stanje. Postoji vjerovanje da ćemo, ako ne zagrlimo 7-8 ljudi svaki dan, riskirati da se razbolimo.

 

9. Kad volimo osobu, moramo joj dati slobodu. Sloboda da sama donosi odluke, da živi slobodno, onako kako ona želi, a ne onako kako mi to želimo. Svima je potreban lični prostor.

U međusobnim odnosima ljudi moraju biti slobodni, jer se u protivnom osjećaju kao da su zarobljeni. Ako nekoga stvarno volimo, moramo poštovati njegove želje i potrebe. Nije uvijek lako osloboditi onoga koga volimo, ali nema drugog načina.

Jedna životna mudrost kaže: “Što više slobode damo drugom, to će nam biti bliži.”

Članica BC prvaka iz Banje Koviljače i reprezentativka Srbije Brankica Negovanović (17) na vrhu je rang liste Svjetske karate federacije u juniorskoj konkurenciji do 53 kilograma od 12. oktobra.

Brankica je postigla sjajan uspeh i trenutno nijedan takmičar iz Srbije, ni u muškoj ni u ženskoj konkurenciji u njenoj kategoriji, nije prvi na svetskoj rang listi.

Brankica trenira karate od svoje sedme godine. Kao dijete gledala je stariju sestru Draganu, koja je bila među deset najboljih karatistkinja, i sanjala je da će i ona biti u takvom društvu, ali uspjela je ne samo to, već i biti prva na takvoj rang listi.

 

FOTO: Ilustracija

 

– Uspio sam da budem najbolji junior svijeta u svojoj kategoriji i sigurno sam jako sretan što sam ostvario svoj san. Ovo je veliki uspjeh ne samo za mene, već i za moj klub, moj grad i zemlju.

To je kruna mog dosadašnjeg rada i rezultat učešća i osvajanja medalja na brojnim domaćim i međunarodnim takmičenjima, a bio sam sedmi na Svjetskom prvenstvu u Čileu, viceprvak Evrope, treći na Mediteranu, trenutni dvostruki prvak Balkana i imam više medalja.

 

Nije bilo lako takmičiti se na svjetskoj sceni, ali sav trud i trud su se isplatili. Posvetio sam se karateu, još me čeka puno posla, imam cilj, a olimpijska medalja san je svakog sportiste i kruna moje karijere.

Do tada, nadam se da ću imati priliku da se popravim na brojnim turnirima i takmičenjima. – kaže mladi karatista iz Banje Koviljače koji je u razvojnom programu Olimpijskog komiteta i priprema se za Olimpijske igre 2024. godine.

 

FOTO: Ilustracija

 

Polovica do sada osvojenih bodova prenijet će se u seniorsku konkurenciju, tako da će ona odmah biti među prvih 40, 50, a želja joj je da i na tom takmičenju bude među deset najboljih na planeti.

Cilj joj je napredovati, osvajati medalje i na takmičenjima kako bi bolje predstavljala svoje mjesto i zemlju. Kaže da sebe nikada ne doživljava kao konkurenciju, već se uvijek koncentrira na sebe.

 

– Moje mišljenje je da mogu svakoga dobiti, ali i izgubiti od svih. Ne podcjenjujem nikoga i ne uzdižem nikoga, vodim se karijerom i znam da se uspjeh može postići samo trudom i odricanjem – kaže djevojka koja je u svojoj kategoriji na vrhu Svjetske karate federacije i koja neće biti zadovoljna ovim uspjehom. već ide dalje, sa željom da ubere nove vrhunske rezultate.

Nastavi da čitaš...

Muškarac koji je tražio da ostane anoniman požalio se na web stranici zbog svog braka. Naime, nakon 3 godine sumnjao je da njegova kćer nije njegova i da ga je supruga prevarila.

Zatim je opisao čitav događaj i kako se ponašao u odnosu na cijelu situaciju.

 

“Sa suprugom imam kćer već tri godine, ali ih više nemam. Upoznali smo se slučajno preko zajedničkih prijatelja i zabavljali smo se gotovo godinu dana kad mi je rekla da je trudna.

Tada nisam ni slutila da dijete nije moje. Nisam se planirao ženiti, mislio sam da mi je prerano, ali ja sam redovna osoba i nisam je htio ostaviti na cjedilu. Osim toga, jako sam je volio.

 

Zato sam je zaprosio i brzo smo organizirali vjenčanje, jer je već bila u četvrtom mjesecu. Rodila mi je kćerku i bio sam najsretnija osoba na svijetu.

Rekao sam svim prijateljima da nisam pogriješio i da sam poduzeo pravi korak. Nisam im mogao opisati svoju sreću.

 

Jako volim djevojku i brinem se o njoj cijelo vrijeme koliko mogu. Ali … s vremenom sam počeo primjećivati ​​neobične stvari i shvatio sam da djevojka uopće ne liči na mene, niti na nju, niti na bilo koju našu bližu ili dalju rodbinu.

Posavjetovao sam se sa sestrom i potajno izvršio DNK test. Možete zamisliti iznenađenje kada pročitam rezultate da to zaista nije moje.

Do tada sam sumnjao, ali sam sebi ponavljao da je to samo plod moje mašte.

 

Prije nedelju dana rekao sam supruzi da znam sve i zatražio razvod. Vrištala je, udarala me, negirala, govoreći da to nije istina, da sam lud, da to izmišljam …

Uspio sam se suzdržati i ostati smiren sve vrijeme dok je ona glumila, pa sam joj na kraju rekao da imam dokaze i da ih je uzalud negirala.

 

Rekao sam joj i da ako mi prizna, spreman sam joj oprostiti, ali ako nastavi ovako lagati, među nama je definitivno gotovo.

Na kraju mi ​​je priznala da me varala, ali po njenom mišljenju to nije bilo ništa strašno jer se to dogodilo samo jednom.

Naravno da joj nisam oprostio, niti joj mogu oprostiti. Rekao sam joj da uzme dijete i ode kod nje na nekoliko dana da se ohladi i razmisli.

 

Čim je otišla, promijenio sam bravu. Morao sam to učiniti, inače ne bih želio otići odavde. Ne planiram joj oprostiti i nemam o čemu razmišljati, s nama je gotovo, je li me varala prije braka ili u braku, podmetnula mi je tuđe dijete.

Žao mi je zbog djeteta, ne mogu vam opisati koliko mi je žao zbog tog djeteta, jako sam je volio. Morat ću polako zaboraviti na nju.

 

Zaista mi je žao, ali nisam otac tog djeteta i to više nije moja odgovornost. Neka moja uskoro bivša supruga nazove biološkog oca djevojke i zamoli ga za pomoć. “Iskopala je sebi rupu i uništila čitav naš život, i moj i djetetov.

U komentarima su svi podržali ovog čovjeka zbog njegove odluke.

Nastavi da čitaš...

Ministarstvo unutrašnjih poslova u ruskoj Kalugi izvijestilo je danas o događaju koji se dogodio 3. oktobra.

Kasno navečer toga dana, stanovnik Kaluge završio je posao u trgovini i krenuo kući. U jednoj mračnoj ulici iznenada ga je napao i pokušao da siluje nepoznati muškarac.

Djevojčica se branila, vikala, ali u kasnim satima na mjestu koje nije bilo zauzeto niko nije mogao pomoći.

 

Tada su se pojavili neočekivani „anđeli čuvari“: Čopor pasa lutalica otjerao je silovatelja i spasio djevojčicu!

Žrtva se obratila policiji, istraga je dovela do hapšenja 30-godišnjaka.

Silovatelj je odveden u policijsku stanicu, gdje ga je žrtva identificirala. Muškarac je uhapšen, pokrenut je krivični postupak, a mnogi vjeruju da čopor pasa lutalica zaslužuje posebnu nagradu.

Nastavi da čitaš...

Nedavno istraživanje pokazalo je da ljudi stariji od 40 godina najbolje rade kada rade samo tri dana u sedmici.

Istraživači su zaključili da su se kognitivne performanse sredovečnih ljudi poboljšale kada su radili i do 25 sati nedeljno.

S druge strane, učinak se smanjio kada je proteklo više od 25 sati rada tokom sedmice, zbog posljedica umora i stresa.

 

Ova studija, objavljena u radnom listu Instituta Melbourne, uključivala je niz kognitivnih testova. Obuhvatio je 3.000 australijskih muškaraca i 3.500 australijskih žena čije su radne navike analizirane.

Testirala je sposobnost učesnika da čitaju riječi naglas i recituju liste brojeva. Izmjerena je njihova sposobnost pamćenja, sposobnost razmišljanja koja je uključivala izvršno mišljenje, apstraktno razmišljanje i pamćenje.

Zaključeno je da učesnici koji rade 25 sati sedmično imaju najbolje rezultate, dok su rezultati onih koji rade 55 sati bili gori čak i od nezaposlenih.

 

Kao što je istakao profesor Colin McKenzie sa Univerziteta Keio, jedan od trojice autora studije:

Mnoge će zemlje podići dobnu granicu na kojoj se ljudi mogu kvalificirati za početak primanja penzijskih naknada. To znači da sve više ljudi nastavlja raditi u kasnijim fazama svog života.

 

Stepen intelektualne stimulacije može ovisiti o radnom vremenu. Posao može biti mač sa dvije oštrice, jer može stimulirati moždanu aktivnost, ali istodobno dugo radno vrijeme može uzrokovati umor i stres, što može narušiti kognitivne funkcije.

Istakli smo da su razlike u radnom vremenu važne za održavanje funkcioniranja kognitivnih funkcija kod sredovječnih i starijih osoba. To znači da bi u srednjoj i starijoj dobi radno vrijeme moglo biti efikasno u održavanju kognitivnih sposobnosti. ”

 

Razlog zašto je rad više od 30 sati sedmično štetan za mozak, dok je manje radnog vremena dobar još uvijek nije jasan. McKenzie opisuje to djelo kao mač s dvije oštrice.

„Iako posao može stimulirati moždanu aktivnost, dugo radno vrijeme može izazvati umor i stres, što može narušiti kognitivne funkcije.

Rad sa punim radnim vremenom (40 sati sedmično) i dalje je bolji nego kada se radi u smislu održavanja kognitivnog funkcioniranja, ali to ne povećava pozitivne efekte rada “, napominje on.

 

Važno je napomenuti da će se rezultati vjerojatno razlikovati od države do države, ovisno o praznicima.

Vrlo je teško kontrolirati sve faktore koji doprinose konačnim rezultatima takvog istraživanja (uključujući izbor oko radnog vremena i vrste posla), ali svakako ideja o radu s punim radnim vremenom do 67. godine izgleda neprivlačno.

 

Glavna stvar je da je rad s punim radnim vremenom vrlo štetan za mozak kod ljudi starijih od 40 godina, pa bi vlade trebale to uzeti u obzir i preispitati godinu penzionisanja.

Trenutno američka državna penzija za osobu rođenu 1989. započinje u 68. godini, što šteti zaposleniku, a poslodavcu neproduktivno.

Šta mislite o tome?

Nastavi da čitaš...

MoŽda vam se svidi...