Hej ti! Zaprati nas!
Pratite nas! Veoma smo društveni 😉
Jednostavno & Korisno

Jednostavno & Korisno

Iza svake jake žene stoji slaba štitnjača

Advertisement
Advertisement
Advertisement

Jednostavno & Korisno

Published

on

Osjećate se premoreno, svi nešto zahtijevate, a nalazi štitnjače nisu baš sjajni? U svom rječniku što prije zamijenite riječ “trebam” sa “želim” i počnite djelovati prije nego što bude prekasno – jer neke uzroke bolesti može riješiti liječnik, a neke samo vi.

 

Ko su te jake žene? Smatrate li se snažnom ženom?

Zašto?
A kako znate da vam je štitnjača slaba? Kako znaš da nije?

Kada je prekasno za saznati?

Prekasno je kad prerano ostariš. Imate 40-50 godina i osjećate se kao stara baka. Zglobovi i mišići vas bole, ujutro vam treba vremena za odmrzavanje, umorni ste, demotivirani, izgubili ste sjaj u očima. Najgore je kad izgubite sjaj u očima.

Je li štitnjača kriva za sve?

 

Kad pitam žene u čemu je vaš problem, one obično kažu: “Štitnjača”. To uglavnom znači da je za sve kriva štitnjača. Ona je kriva što više ne mogu raditi kao zvijeri, molim svoje žene, što nemaju živaca za djecu.

Ona je kriva za lošu kosu i dobrog frizera. Kriv je za debljanje uprkos zdravoj hrani, za suhu kožu iako koristite skupe kreme. Ona je kriva što imaju sve i nisu zadovoljni.

Iako postoje i srce, pluća, bubrezi … A posebno bih naglasio želudac i mozak. A svi problemi počinju u želucu i mozgu. Ali najviše je kriva štitnjača. Ali do prije nekoliko godina gotovo da nisu znali da ta mala žlijezda uopće postoji.

 

Misliti da je štitnjača kriva pogrešno je mišljenje. Mi smo krivi za uništavanje štitnjače. Sistematski, dosledno.

Kako smo došli do mjesta gdje jesmo?

Od čega nas štiti štitnjača?

 

Sama riječ “štitnjača” kaže da bi nas trebala zaštititi.

Funkcija promovira strukturu, a struktura promovira funkciju. To bi značilo, ako koristite štitnjaču, ona će biti jača, bolja, aktivnija, jača.

No, je li nas itko naučio kako se koristi štitnjača? Je li nas netko naučio kako se koriste jajnici? Ili gušterača? Tjeramo da gušterača radi i trpi … dok jedemo puno slatkiša!

 

Tako da ne znamo kako to koristiti. Imamo informacije, ali nemamo znanja. Google ima sve informacije, ali ne zna kako se ophoditi s ljudima, ne zna kuhati juhu, ne zna napraviti ormar.

Niko nas nije naučio koliko su ove žlijezde važne za sreću. Niti kako se koriste. Da traje što duže. Kupite novi blender da ga ne bacite na pod, ne lupate njime o stol, ne radite s njim neprestano 10 sati dnevno, ne stavljate kamenje u njega, ne mrzite ga.

 

Rukujete pažljivo, nježno, s poštovanjem, sa željom da što duže potrajete, jer je vaš, jer ste ga platili svojim novcem. Želite da bude mlad i aktivan i nakon 20, 30 godina.

Vaša baka ili mama takođe imaju neke vlastite uređaje koje koriste s pažnjom i ljubavlju. Godinama.

A gdje smo Ko s nama postupa pažljivo i s ljubavlju? Godinama?

 

U pubertetu se iznenada nađemo s novim bićem, sa sobom, licem u lice. Probudimo se iz djetinjstva u stvarnost jedne djevojčice. “Wow! Zdravo! “,” Zdravo, Iva! “,” Zdravo, Andrea! “,” Zdravo, Antonija! ”

“Jesam li to ja?”
“Odakle dolaze moje akne?”
“Kako će me voljeti s aknama?”

Niko ne kaže da vas drugi ne bi trebali voljeti, da vi volite sebe, a kamoli da nas naučite kako. Drhtimo od kritika drugih. Pa čak i oni najbliži ne ustručavaju se kritizirati do bola.

Pazi na sebe – odmah!

Kreme od bora oko očiju počeo sam koristiti u ranim 20-ima. Hvala dragom liječniku koji me naučio da njega kože počinje sada.

 

Briga za sve do čega vam je stalo počinje – odmah!

Svako odgađanje brige o sebi ravno je smrti duše. O zapostavljenom tijelu da i ne govorimo. Duša je pokretač i ako je pokretač mrtav, duh umire. Nema energije.

Smrt duše je uzrok fizičkog umora. Uzrok je hroničnog umora, gdje zadovoljstvo nestaje, gdje se gubi motivacija, gdje sve postaje sivo i besmisleno.

 

Kada se ne bavim sobom i svojim željama i potrebama svoje duše, vlaga se nakuplja u mom tijelu. Simbolično i doslovno. Vlaga je simbol statike, nepokretnosti.

Ako duša ne dobije hranu, ona umire.

Štitnjača reguliše metabolizam. A metabolizam je vječna promjena – pokret. Nije statičan. Nije konačno. Uključuje kretanje, promjene. Štitnjača je upravo tamo, u uredu koji prati promjene.

Kontrolira metabolizam, temperaturu i energetski je povezan s vratom i govorom. Duhovno je povezano sa samopoštovanjem i samopouzdanjem. To je povezano s onim što možemo reći, s hrabrošću da kažemo ono što mislimo. Ako neprestano gutamo riječi i osjetimo knedlu u grlu … Šta će biti s nama?

Koliko je godina trebalo moćnim holivudskim ženama da naglas kažu da su zlostavljane?
Ali oni su šutjeli za viši cilj. Uspjeh.

 

Jeste li talac svog uspjeha? Jeste li barem svjesni šta ste usput izgubili zbog toga? Je li to vrijedilo? Papir i olovka, plus, minus, izračunajte.

U čemu je kvaka? Mašina je znati šta hrani našu dušu. I svjesno planirajte “obroke” za dušu.

 

Znamo da bismo umrli bez hrane i, nažalost, to je jedina hrana koje smo svjesni. Čak i sada kada smo bombardirani informacijama o prehrani, zdravoj hrani, malo znamo.

Niko ne zna da bismo trebali jesti po krvnoj grupi jer na taj način jačamo svoj imunitet. Malo ljudi zna za kombiniranje Hayove hrane u jednom obroku. Još manje se zna o svjesnoj prehrani i Fx Mayr metodi. Žudimo za informacijama jer nam nikad nije dosta.

 

Stvar je u tome što:

– prozračite glavu (jer ćemo u protivnom nakupiti “vlagu”)
– izbaciti većinu hrane koju jedemo
– detoksiciramo tijelo i dušu.

 

Tek tada, čisti i svježi, možemo se šminkati i parfemirati. Čistim tijelom dobivamo bistrinu u duši, možemo odrediti čime se hrani naša duša i koliko često ćemo uzimati ove “obroke”.

Nazovite stvari stvarima

Šta vam kaže medicinska dijagnoza?

 

– Kaže ono što vidi objektivno.

Ali često ne kaže iz koje rupe đavo izlazi. Gdje je uzrok. Rupu treba zatvoriti, izliječiti. Uzrok treba riješiti. Neke uzroke može riješiti liječnik, neke samo vi, a neke zajedno. Budite pametni da biste znali kada i gdje trebate djelovati. Da ne bude kasno.

Ako slomite nogu ili vam treba operacija, budite pametni – na vrijeme otiđite liječniku. Ako se debljate, budite pametni – pronađite liječnika koji će vas voditi kroz gubitak kilograma.

 

Ako imate problema sa štitnjačom – potražite svog liječnika i svog duhovnog vodiča. Ako sve pronađete u jednoj osobi – sjajno! Ali ako vas iznenada zaboli stomak, smanjite hranu prije nego što odete liječniku. Ako ste umorni, naspavajte se prije nego što zatražite tabletu.
Za sve bolesti povezane sa hormonima trebaju vam duhovne smjernice. Holistički pristup zdravlju donosi holistički rezultat. Riječ holistički potječe od grčke riječi holos što znači i cijeli i svijet. Dakle, ovaj pristup liječi dušu i tijelo.

 

Mulier holistička metoda je prirodno liječenje tijela i duše. Latinska riječ mulier znači žena.
Ova metoda je ženski pogled na problem iz ženskog ugla i nježan ženski način rješavanja problema. Hormoni su materijalizirana energija duše. Uzećemo tri primjera od ranije. Gušterača – luči inzulin koji gura šećer u ćelije, jetru i mišiće.

Bome žešća akcija. Glukoza je gorivo. Naplaćujemo automobile kako bismo mogli nekamo ići, putovati, kretati se.

 

Glukoza je važna

Za kretanje nam je potrebna glukoza. Da idemo tamo gdje želimo i / ili da pobjegnemo tamo gdje ne želimo biti. Shvatite da za sve što radimo u životu (smoothie, doktorska disertacija, ručak, članak …)

koristimo glukozu kao pogonsko gorivo. Tako da i naše misli rade na glukozi. Pa se pitate zašto su vam noge hladne? Pa zato što imate svu energiju u glavi (osim što imate masnu jetru, aterosklerozu i hormonsku neravnotežu (). Glukoza je naše gorivo.

 

Stvoreni smo tako da naše tijelo može samostalno stvarati glukozu (od proteina i masti), tako da uopće ne moramo jesti slatko! Dakle, glukoza je važna! Tijelo ga stvara čak i kada ga ne unosimo. Zamislite da vaš automobil proizvodi vlastiti plin!

Ostavite kišobran i sendvič u autu i uzmite benzin. I mi jedemo komad mesa s malo maslinovog ulja i iz njega možemo dobiti glukozu. Bez glukoze nema puta dalje. Glukoza je uvijek tu da krenemo naprijed! Ali ne da samo razmišljamo o tome kamo bismo otišli i na kraju nećemo nikamo.

Da, tamo se stvara vlaga. Tamo je prokleta rupa. Tu ego umire. Tamo gdje samo mislimo, a ne djelujemo.

 

Ego je dobar. Ego je potreban. Ego je život. Ego je na neki način vaš identitet. Ego nam govori kamo trebamo ići. A ako je zdrav, povest će nas na dobar put. Čim krenemo na to putovanje, ego (kao dobar roditelj) je sretan što smo krenuli, on je radostan.

Ta činjenica da smo krenuli na putovanje (putovanje je odluka akcije i prvi korak) čini ego živim. Ego raste sa svakim našim postupkom. Zbog toga treba preduzeti akciju. Da održi ego na životu! Akcija je gorivo za ego!

 

Živi ego je zdrav ego koji zna kako nam dati znakove gdje i kada trebamo ići, koje radnje poduzeti. A energiju za to daje nam gušterača tako da luči inzulin koji ubrizgava glukozu tamo gdje je potrebna – u ćeliju! Tako se tijelo kreće. I hm.

Energija zdrave gušterače jača naš ego i obrnuto – zdrav ego jača gušteraču. Govorim o duhovnoj medicini. (Ako neko ima pitanja, moj odgovor je pitanje: objasnite mi kako moj e-mail stiže u New York.)

 

Previše je

Zdravlje gušterače i protok insulina ovise o egu, djelovanju (i brojnim drugim stvarima). Bolesna gušterača i poremećena funkcija insulina dovode do dijabetesa i ukazuju na oslabljeni ego. Dijabetes je autoimuna bolest. Eto nas protiv sebe.

Zašto smo naši neprijatelji? Iz neznanja. Ne znamo sebe. Ulazimo u poduzetništvo, ulazimo u brakove, imamo djecu i nemamo pojma u šta ulazimo ili kako se to radi. Istina, možete puno naučiti putem. Ali jedino što moramo znati da bismo održali glavu živom (živu dušu) je kako se brinuti o sebi.

 

A o vašoj gušterači, štitnjači … Možda zbog ratova i grupne svijesti (podsvijesti), ali među svima nama postoji veliki strah od gladi. Jedemo prečesto iz straha od gladi. Osim kada se prejedemo zbog emocija.

Zapamtite: ako želite biti zdravi, pojedite 50% onoga što sada jedete. Popij još malo.
Strah od gladi opterećuje našu gušteraču. I štitnjača koja regulira metabolizam počinje se pitati: što je ovo sada? I to? Šta će nam ovo? Šta ću učiniti s tim? Pa hajde, štitnjače, dopusti da se svi ti šećeri pretvore u masti, masti u šećere …

 

Sagradi još stanica i već znaš da ih ima previše. Razbija stare stanice i više nema mjesta za proizvode razgradnje, za smeće. Putevi su zagušeni, puni kalcijuma (izlaze iz kostiju) i trombocita (loša cirkulacija), preplavljeni kiselinom (kisela prehrana, kisele emocije).

Nema više prostora! A usta su već puna hrane. I to slatke!

 

Štitnjača radi i šuti

A štitnjača i dalje djeluje, regulira svu onu hranu koja dolazi, regulira sav taj metabolizam, regulira anabolizam (izgradnju ćelija), katabolizam (razgradnju ćelija) i šuti dok to radi.

 

Da bi im pomogli da malo poguraju, uključene su nadbubrežne žlijezde, oni podižu pritisak, daju više dodatnog goriva u obliku glukoze i na kraju još više opterećuju gušteraču i štitnjaču, koje polako gube na snazi.

To se naziva prekomjerni kapacitet organa.

 

Ako vaš blender može raditi brzinom broj 3, onda brzinom broj 4 crkve. Isto je i sa organima.

Koju ste ulogu izabrali? Gušterača je u našem želucu. Naše bakterije su takođe tamo. Oni su informativni sistem, oni izvještavaju vijesti, oni su novinari.

 

Tamo gdje je gušterača (i crijeva), tu je naš instinkt. Instinkt je informacija (koju bakterije imaju – novinari). Slušamo li sebe i sami li odlučujemo kamo ćemo ići, koliko ćemo ostati i šta ćemo tamo raditi? Ili ga ignoriramo? Odabiremo li “trebam” umjesto “želim”?

Kad smo se odlučili za “trebam”, odlučili smo šutjeti. Ovo je sve pozorište i svi glume. Ali koju ste ulogu izabrali?

 

Uloga žrtve koja nema izbora i mora šutjeti, šutjeti ili biti “potrebna”?
Ili ste izabrali ulogu žive, samopouzdane žene koja je jasna, koja kaže šta voli, što ne voli i ne misli da će nekoga vrijeđati?

Ako je neko uvrijeđen vašim željama, onda je sve jasno. Ali ako i dalje odlučite ostati s osobom koja vas ne voli, kako ćete ikada naučiti voljeti sebe?

 

Upoznajte sebe!

1. korak: Prvo se riješite svih aktivnosti u svom životu za koje mislite da vam “trebaju” (pomozite prijatelju da odabere namještaj, idite na blagajnu sa …, recite da ste sretni, nazovite mamu jer će se naljutiti …).

Sve što mislite da trebate uglavnom je potpuno nepotrebno u vašem životu, i kao što višak mesa koji jedete stvara višak i toksine u vašim crijevima, tako i sve što mislite da “trebate” stvara toksine u vašoj glavi.

 

Mogli biste se jako razboljeti od tog “trebam”, jer dok funkcionirate s “trebam”, nikad neće biti dovoljno mjesta za “želim”, “želim”, “uživam”.

“Trebam” nikada neće zadovoljiti želje i potrebe duše. Louisa Hay rekla je da je duhovni uzrok hormonalnih problema “kažem jedno, radim drugo, mislim treće”. Odnosno, lažem – ako stvar nazovemo pravim imenom.

Korak 2: Kada smanjite aktivnosti koje pokreće emocija „Trebam“, utvrdite šta vas zaista čini sretnim, šta jača sjaj u vašim očima, što podiže vašu energiju, šta vam nikada nije teško, šta uvijek želite i možete učiniti.

 

To je uvijek nešto kreativno. Razmislite. A onda odredite koliko ćete često imati “obroke” za svoju dušu. I koji. I kada. Život se tada drastično mijenja.
Krenimo redom – prvo tijelo, a zatim duša

Jeste li mršavi izvana, a debeli iznutra? Ovo je vrlo rizično. Vrijedi za mršave ljude pod stresom.

 

Ako još uvijek tražite nešto o TSH, fT3 i fT4 u ovom tekstu, vjerujte mi, pogrešno ste fokusirali. Gledate u pogrešnom smjeru. Niste razumjeli poruku ovog teksta. Moje je da vam prenesem poruku, a ne medicinsko znanje.

Moje je da vam pošaljem poruku, a koji je vaš dio posla? Zašto si tamo gde ne bi trebalo da budeš? Tako gubite energiju.

Iscrpljujete štitnjaču.

 

Učini svoj dio. Prestani gledati TSH. Kada to učinite, TSH će se sam popraviti.

Jake žene vole imati kontrolu. I zadovoljiti sve i svakoga. Pusti sve. Budite “slaba” žena, fleksibilna i nježna. Vaša.

Članica BC prvaka iz Banje Koviljače i reprezentativka Srbije Brankica Negovanović (17) na vrhu je rang liste Svjetske karate federacije u juniorskoj konkurenciji do 53 kilograma od 12. oktobra.

Brankica je postigla sjajan uspeh i trenutno nijedan takmičar iz Srbije, ni u muškoj ni u ženskoj konkurenciji u njenoj kategoriji, nije prvi na svetskoj rang listi.

Brankica trenira karate od svoje sedme godine. Kao dijete gledala je stariju sestru Draganu, koja je bila među deset najboljih karatistkinja, i sanjala je da će i ona biti u takvom društvu, ali uspjela je ne samo to, već i biti prva na takvoj rang listi.

 

FOTO: Ilustracija

 

– Uspio sam da budem najbolji junior svijeta u svojoj kategoriji i sigurno sam jako sretan što sam ostvario svoj san. Ovo je veliki uspjeh ne samo za mene, već i za moj klub, moj grad i zemlju.

To je kruna mog dosadašnjeg rada i rezultat učešća i osvajanja medalja na brojnim domaćim i međunarodnim takmičenjima, a bio sam sedmi na Svjetskom prvenstvu u Čileu, viceprvak Evrope, treći na Mediteranu, trenutni dvostruki prvak Balkana i imam više medalja.

 

Nije bilo lako takmičiti se na svjetskoj sceni, ali sav trud i trud su se isplatili. Posvetio sam se karateu, još me čeka puno posla, imam cilj, a olimpijska medalja san je svakog sportiste i kruna moje karijere.

Do tada, nadam se da ću imati priliku da se popravim na brojnim turnirima i takmičenjima. – kaže mladi karatista iz Banje Koviljače koji je u razvojnom programu Olimpijskog komiteta i priprema se za Olimpijske igre 2024. godine.

 

FOTO: Ilustracija

 

Polovica do sada osvojenih bodova prenijet će se u seniorsku konkurenciju, tako da će ona odmah biti među prvih 40, 50, a želja joj je da i na tom takmičenju bude među deset najboljih na planeti.

Cilj joj je napredovati, osvajati medalje i na takmičenjima kako bi bolje predstavljala svoje mjesto i zemlju. Kaže da sebe nikada ne doživljava kao konkurenciju, već se uvijek koncentrira na sebe.

 

– Moje mišljenje je da mogu svakoga dobiti, ali i izgubiti od svih. Ne podcjenjujem nikoga i ne uzdižem nikoga, vodim se karijerom i znam da se uspjeh može postići samo trudom i odricanjem – kaže djevojka koja je u svojoj kategoriji na vrhu Svjetske karate federacije i koja neće biti zadovoljna ovim uspjehom. već ide dalje, sa željom da ubere nove vrhunske rezultate.

Nastavi da čitaš...

Muškarac koji je tražio da ostane anoniman požalio se na web stranici zbog svog braka. Naime, nakon 3 godine sumnjao je da njegova kćer nije njegova i da ga je supruga prevarila.

Zatim je opisao čitav događaj i kako se ponašao u odnosu na cijelu situaciju.

 

“Sa suprugom imam kćer već tri godine, ali ih više nemam. Upoznali smo se slučajno preko zajedničkih prijatelja i zabavljali smo se gotovo godinu dana kad mi je rekla da je trudna.

Tada nisam ni slutila da dijete nije moje. Nisam se planirao ženiti, mislio sam da mi je prerano, ali ja sam redovna osoba i nisam je htio ostaviti na cjedilu. Osim toga, jako sam je volio.

 

Zato sam je zaprosio i brzo smo organizirali vjenčanje, jer je već bila u četvrtom mjesecu. Rodila mi je kćerku i bio sam najsretnija osoba na svijetu.

Rekao sam svim prijateljima da nisam pogriješio i da sam poduzeo pravi korak. Nisam im mogao opisati svoju sreću.

 

Jako volim djevojku i brinem se o njoj cijelo vrijeme koliko mogu. Ali … s vremenom sam počeo primjećivati ​​neobične stvari i shvatio sam da djevojka uopće ne liči na mene, niti na nju, niti na bilo koju našu bližu ili dalju rodbinu.

Posavjetovao sam se sa sestrom i potajno izvršio DNK test. Možete zamisliti iznenađenje kada pročitam rezultate da to zaista nije moje.

Do tada sam sumnjao, ali sam sebi ponavljao da je to samo plod moje mašte.

 

Prije nedelju dana rekao sam supruzi da znam sve i zatražio razvod. Vrištala je, udarala me, negirala, govoreći da to nije istina, da sam lud, da to izmišljam …

Uspio sam se suzdržati i ostati smiren sve vrijeme dok je ona glumila, pa sam joj na kraju rekao da imam dokaze i da ih je uzalud negirala.

 

Rekao sam joj i da ako mi prizna, spreman sam joj oprostiti, ali ako nastavi ovako lagati, među nama je definitivno gotovo.

Na kraju mi ​​je priznala da me varala, ali po njenom mišljenju to nije bilo ništa strašno jer se to dogodilo samo jednom.

Naravno da joj nisam oprostio, niti joj mogu oprostiti. Rekao sam joj da uzme dijete i ode kod nje na nekoliko dana da se ohladi i razmisli.

 

Čim je otišla, promijenio sam bravu. Morao sam to učiniti, inače ne bih želio otići odavde. Ne planiram joj oprostiti i nemam o čemu razmišljati, s nama je gotovo, je li me varala prije braka ili u braku, podmetnula mi je tuđe dijete.

Žao mi je zbog djeteta, ne mogu vam opisati koliko mi je žao zbog tog djeteta, jako sam je volio. Morat ću polako zaboraviti na nju.

 

Zaista mi je žao, ali nisam otac tog djeteta i to više nije moja odgovornost. Neka moja uskoro bivša supruga nazove biološkog oca djevojke i zamoli ga za pomoć. “Iskopala je sebi rupu i uništila čitav naš život, i moj i djetetov.

U komentarima su svi podržali ovog čovjeka zbog njegove odluke.

Nastavi da čitaš...

Ministarstvo unutrašnjih poslova u ruskoj Kalugi izvijestilo je danas o događaju koji se dogodio 3. oktobra.

Kasno navečer toga dana, stanovnik Kaluge završio je posao u trgovini i krenuo kući. U jednoj mračnoj ulici iznenada ga je napao i pokušao da siluje nepoznati muškarac.

Djevojčica se branila, vikala, ali u kasnim satima na mjestu koje nije bilo zauzeto niko nije mogao pomoći.

 

Tada su se pojavili neočekivani „anđeli čuvari“: Čopor pasa lutalica otjerao je silovatelja i spasio djevojčicu!

Žrtva se obratila policiji, istraga je dovela do hapšenja 30-godišnjaka.

Silovatelj je odveden u policijsku stanicu, gdje ga je žrtva identificirala. Muškarac je uhapšen, pokrenut je krivični postupak, a mnogi vjeruju da čopor pasa lutalica zaslužuje posebnu nagradu.

Nastavi da čitaš...

Nedavno istraživanje pokazalo je da ljudi stariji od 40 godina najbolje rade kada rade samo tri dana u sedmici.

Istraživači su zaključili da su se kognitivne performanse sredovečnih ljudi poboljšale kada su radili i do 25 sati nedeljno.

S druge strane, učinak se smanjio kada je proteklo više od 25 sati rada tokom sedmice, zbog posljedica umora i stresa.

 

Ova studija, objavljena u radnom listu Instituta Melbourne, uključivala je niz kognitivnih testova. Obuhvatio je 3.000 australijskih muškaraca i 3.500 australijskih žena čije su radne navike analizirane.

Testirala je sposobnost učesnika da čitaju riječi naglas i recituju liste brojeva. Izmjerena je njihova sposobnost pamćenja, sposobnost razmišljanja koja je uključivala izvršno mišljenje, apstraktno razmišljanje i pamćenje.

Zaključeno je da učesnici koji rade 25 sati sedmično imaju najbolje rezultate, dok su rezultati onih koji rade 55 sati bili gori čak i od nezaposlenih.

 

Kao što je istakao profesor Colin McKenzie sa Univerziteta Keio, jedan od trojice autora studije:

Mnoge će zemlje podići dobnu granicu na kojoj se ljudi mogu kvalificirati za početak primanja penzijskih naknada. To znači da sve više ljudi nastavlja raditi u kasnijim fazama svog života.

 

Stepen intelektualne stimulacije može ovisiti o radnom vremenu. Posao može biti mač sa dvije oštrice, jer može stimulirati moždanu aktivnost, ali istodobno dugo radno vrijeme može uzrokovati umor i stres, što može narušiti kognitivne funkcije.

Istakli smo da su razlike u radnom vremenu važne za održavanje funkcioniranja kognitivnih funkcija kod sredovječnih i starijih osoba. To znači da bi u srednjoj i starijoj dobi radno vrijeme moglo biti efikasno u održavanju kognitivnih sposobnosti. ”

 

Razlog zašto je rad više od 30 sati sedmično štetan za mozak, dok je manje radnog vremena dobar još uvijek nije jasan. McKenzie opisuje to djelo kao mač s dvije oštrice.

„Iako posao može stimulirati moždanu aktivnost, dugo radno vrijeme može izazvati umor i stres, što može narušiti kognitivne funkcije.

Rad sa punim radnim vremenom (40 sati sedmično) i dalje je bolji nego kada se radi u smislu održavanja kognitivnog funkcioniranja, ali to ne povećava pozitivne efekte rada “, napominje on.

 

Važno je napomenuti da će se rezultati vjerojatno razlikovati od države do države, ovisno o praznicima.

Vrlo je teško kontrolirati sve faktore koji doprinose konačnim rezultatima takvog istraživanja (uključujući izbor oko radnog vremena i vrste posla), ali svakako ideja o radu s punim radnim vremenom do 67. godine izgleda neprivlačno.

 

Glavna stvar je da je rad s punim radnim vremenom vrlo štetan za mozak kod ljudi starijih od 40 godina, pa bi vlade trebale to uzeti u obzir i preispitati godinu penzionisanja.

Trenutno američka državna penzija za osobu rođenu 1989. započinje u 68. godini, što šteti zaposleniku, a poslodavcu neproduktivno.

Šta mislite o tome?

Nastavi da čitaš...

MoŽda vam se svidi...