Hej ti! Zaprati nas!
Pratite nas! Veoma smo društveni 😉
Jednostavno & Korisno

Jednostavno & Korisno

Posle fakulteta završila u štali: Nesuđeni hirurg Ljubica ne doručkuje jer nema para, a kafu nema s kim da popije (VIDEO)

Advertisement
Advertisement

Jednostavno & Korisno

Published

on

Ljubica Lazić okružena je maglom, prirodom i psima. Nije ranoranilac, ali njezino buđenje uvijek počinje oko sedam ujutro, a leti nešto ranije. Svakog jutra izlazi iz kuće i kreće prema svojoj štali.

“Moram davati kravama suhu hranu, sijeno natašte. Čistim s njima, nakon toga moj suprug “, započinje priču svog dana.

I kad padne metar snijega i kad bude jutarnje magle. Ljeti kada priroda cvjeta, a zimi kad izlazi i po mraku. Ljubičice su ujutro uvijek iste. Jer je životinje čekaju.

 

“Svinje jedu sve od zobi i pšenice. Morala sam ovo kupiti sada, a imam malo pšenice od prošle godine, pa je dajem samo pilićima, kokošima i ječmenima “, nastavlja Ljubica pomažući starijim pilićima da se spuste na pod jer to ne mogu sami.

Nije dovoljno za sve. Skupo je. Ona nema doručak. Čak ni kafu ne pije. A s kim bi to popila, kaže. U zaseoku od samo nekoliko kuća, najbliža trgovina udaljena je sedam kilometara.

Vodotec, selo u srcu Like, mjesto je koje se zove dom. “Ovdje su mi uništili cvijeće i tuku ih.” Jarci i koze jedu sa strane, kokoši iznutra i ono što mi je ostalo “, žali se Ljubica na životinje.

 

Šta joj je preostalo, ni sama ne zna za šta je drugačije. U životu koji ona nije željela, samo je priroda lijepa. Sve ostalo je teško i okrutno.

“Pa, nekome je ovo nezamislivo, biti sam i raditi ono što radim u ovom stoljeću u kojem jesmo, ne koristim Internet, ne gledam televiziju, teško je, ali koliko znam, na to se naviknete”, nastavlja skromno.

 

Tri krave, četiri koze, dvije koze i tridesetak pilića velika su obaveza, ali i izazov. Jer nekim ljudima nije lako.

Tako njen jarac Janko bježi dok mi snimamo. Ali Janko tačno zna gdje – što dalje od štale.

Pobjegle su joj i koze, a ona se vraća i govori nam “pobijedile”. Ali u štali je samo jedna draga.

 

“Moja majka kaže, moja djevojčica, moja lijepa lutka. Hajde, ljubomorni ste. Volim samo tebe, dobro “, kaže Ljubica sa svojim psom Ajkulom.

Mezimica nema šta da joj doda, eto kako je. Iako ima 14 godina, Ljubica nema srca da to riješi, kako joj mnogi savjetuju.

 

Prije par godina Kaća je, kaže Ljubica, jedva preživjela. Ona vjeruje da ju je ugrizao nilski konj, nakon čega pola godine nije ustajala na sve četiri. Ali ona nije odustala od nje.

“Vidite li to grožđe, ona je došla u fazu da nije mogla ništa da jede. A onda uzmem čaršaf, uzmem punu kantu i otvorim joj usta, gurnem je na silu, ona me ugrize i sve ostalo, ali ja je na silu držim “, prisjetio se.

 

Nakon toga se teli nekoliko puta i dalje daje mlijeko. Vezana je za svaku svoju životinju, čak i za poslednje jagodinsko tele, koje je prodala teška srca. “Držao sam ga četiri mjeseca, ali imao je dva, a pomuzio sam dva.

Jer on bi stigao za dva mjeseca, za mjesec i po, a ja bih mu samo produžio život. Bio je vrlo sladak “, sjećala se tužno.

Krave muzu tri puta dnevno. Od onoga što zarađuje od prodaje mlijeka i sira, osnove su jedva pokrivene. Ipak, sretna je što sve dobije.

 

“Pa, pošto ne jede siromašno, zadovoljan sam. Samo na travi. Recimo sada pet, neka mi da četiri u podne i navečer za junicu sam zadovoljan.

I recimo da biste joj dali žitarice ili nešto slično, bilo bi ih još. Njena majka ima 18. Recimo kad je na maksimumu “, objašnjava. Pitali smo je zašto je više ne hrani, ali kaže da nije išla u kupovinu. Dodaje, nedovoljno …

Posljednje dvije godine radila je kao gerontodomaćica, brinući se o starim i nemoćnim osobama. Ali on je bez posla od juna, a život nema stanke, ne čeka se popraviti. Ljubica zna da joj život nije lak, ali je i dalje skromna.

 

“Pa, on nije bajan, čini mi se da je nekome majka, nekome pomajka. Ona je moja maćeha, to je tako. ” Život koji sada živi dogodio joj se.

A ona je imala drugačije, velike planove za njega. “Studirao sam u Rijeci, godinu dana bio sam u medicini. Volio sam to, obožavao sam to i želio sam biti hirurg, volim anatomiju.

Nažalost, prekinuo sam to. Bio sam dobar student “, prisjeća se nekih boljih vremena.

 

Međutim, rat je nastupio kada su krvna zrnca bila sve samo ne medicinska kategorija, vrijeme kada je, kaže, tata smatrao da će joj kao Srpkinji biti bolje ako napusti dom i ode u Beograd.

Tada joj se san srušio. Odluka zbog koje Ljubica plače i trideset godina kasnije. Odluka koja je budućeg hirurga učinila seljankom.

 

Nikad joj nije bilo lako, kaže ispod glasa. Ni u braku, ni u zajednici u kojoj su živjeli.

Ona, suprug i sin sa njegovim. “Ne daj Bože, vrag to ne čini, a kad mi kažu da sam kreiraš svoju sudbinu, mislim da nisam”, tvrdi.

 

Prije pet godina vratila se u Vodoteč da se brine o svojoj porodici. U dobi od pet godina sahranila je oca i majku i ostala sama.

Ali nažalost priznaje, nije sama. “Pa, ja sam sa životinjama i svađam se s njima”, kaže ona, dodajući da joj nedostaju ljudi i neko njoj blizak. “Nedostaje mi sin.”

 

Stalno je u svojim mislima i voljela bi da budu zajedno. Dok se to ne dogodi, sva snažna ljubav koju on ima u njemu ide prema njima.

Životinje koje zahvaljujući njoj žive sretne i pomalo razmažene živote. Prereže im hljeb i stavi ga unutra, jer ga, kako kaže, obožavaju. Njima je to poput deserta.

Ni njih ne veže za pašu. Žao joj je, kaže, što im daje slobodu. Zato ih drži satima.

 

Biti sama i biti žena je teret koji je obilježio njezin život. “Plus ovo okruženje, nakon svega što smo mi Balkanci, valjda oni ne prihvataju da žena može samostalno funkcionirati. Pa, gotovo sve mogu sama “, uvjerava novinare.

Mora. Međutim, neki su dani posebno teški, poput prošle srijede kada je u samo nekoliko sati izgubila četiri koze. Upravo su umrli, od čega – on ne zna.

“I ujutro, četvrta s kojom sam se potukla dok sam išla veterinaru i vratila se i ona je umrla, a onda je samo vikala na mene, od 9 do 12”, prisjetila se.

 

Prije nekoliko mjeseci vukovi su u dva navrata zaklali čak pet ovaca. Problemi o kojima pokušava ne razmišljati. A zima i snijeg dolaze. Za Ljubicu anksioznost.

Krov staje je napola urušen u posljednje dvije godine. Ne zna hoće li izdržati ni ove zime.

“Kroz posao, danju i tako dalje, ali navečer kad legnete u krevet, ne slažem kockice. nije tako jednostavno.

 

Vidite, ta greda se potpuno odvojila, kad je padao snijeg i jug, tamo su svi pukli, a taj krov tamo drže bale “, objašnjava kako je štala nestabilna.

Ako padne snijeg, kaže, ne zna šta da radi sa stokom, ali šta je tu, dodaje. Nema dovoljno novca za popravak krova. Ne može sama. Pa ni sanjati, imati želje.

 

“Volio bih se pobrinuti za sve ovo, dovesti u red i nemam pojma”, kaže o staji i životinjama. Na pitanje što želi za sebe, rekla je da o tome nije ni iskreno razmišljala.

Snove je tamo ostavila negdje na početku rata. Zaboravljen među knjigama o anatomiji, o riječkoj medicini. Nesumnjivi hirurg čija su jedina radost ove njene životinje.

“Castaways” je dokumentarna serija koja je nastavak uspješnog programa rehabilitacije zatvorenika koji dresiraju neželjene pse koje su odlučili udomiti.

Vremenom se između zatvorenika i pasa stvara posebna veza, koja takođe menja karakter čoveka i životinja.

Rezultati često mijenjaju život zatvorenika, psa i budućeg vlasnika. Ali svaka sreća prestaje, pa psi opet napuštaju nove prijatelje, a kako trenutak izgleda, pogledajte dolje:

Nastavi da čitaš...

Turist iz Sjedinjenih Država otkrio je da je životinja na dlanu zapravo plava hobotnica, čiji je otrov bio toliko jak da je mogao ubiti 26 ljudi u samo nekoliko minuta.

Kaylin Phillips iz Virginije objavila je video snimku svog putovanja na Bali na Tik Toku, prikazujući je kako se igra sa ubojitom Hobotnicom. Na fotografiji je kasnije napisala da u ruci drži “jednu od najopasnijih životinja na svijetu”.

Međutim, u tom je trenutku bila potpuno nesvjesna da joj prijeti neposredna smrt, jer je ova mala hobotnica sadržavala tetrodotoksin, moćan neurotoksični toksin.

Drugim riječima, ispada da je prema neprofitnoj organizaciji za zaštitu životinja Ocean Conservancy, životinja na dlanu zapravo plava hobotnica čiji je otrov toliko jak da se može ubiti za samo nekoliko minuta. “26 ljudi” .

Znanstvenici ističu da je pola miligrama ovog otrova, za koji ne postoji protuotrov, dovoljno da se ubije odrasla osoba.

U jednom danu imala sam dvije takve hobotnice u ruci. Pokušala sam ih hraniti narančama i igrao sam se s njima solidnih 20 minuta ”, rekla je Phillips, shvativši o kojoj se otrovnoj vrsti radi, a zatim je, kaže, nazvala tatu plačući i sretna što je živ.

Inače, plavi prstenovi na tijelu hobotnice pojavljuju se samo kad se hobotnica osjeća ugroženo, tijekom lova ili prilikom parenja. Tipično, ova vrsta živi u Tihom oceanu, od Japana do Australije, a aktivna je noću, a danju se skriva.

Većina uboda u početku nije bolna, ali tek nakon deset minuta počnete osjećati utrnulost, otežano disanje i trebate dati žrtvi kisik dok ne stigne u bolnicu.

Nuspojave opasne po život traju četiri do 10 sati, nakon čega preživjeli pokazuju brze znakove oporavka. Ali u težim slučajevima uzrokuje paralizu, zastoj disanja i srčani udar u roku od nekoliko minuta.

Nastavi da čitaš...

Čovjek koji očito stvarno želi imati vozačku dozvolu do sada je na svoje padove potrošio preko 1300 eura. Ali prijavio se i za teorijski ispit 193. put. Tko zna, možda kad položi ovaj dio, bude savršen na vozačkom ispitu

Ne odustaj. Ovo je očita mantra 50-godišnjaka iz Poljske koji već 17 godina polaže teoretski dio vozačkog ispita, a vozački ispit nije položio. I tako već 192 puta.

Posljednji pad je bio početkom mjeseca, a sve se to događa u Piotrków Trybunalskom, malom mjestu u blizini Lodza. Čovjek koji očito stvarno želi imati vozačku dozvolu prijavio se i za ispit 193.

– Svi želimo da položi teorijski test. Možda kad prođe, vozački dio proći će od prve – rekao je Dariusz Misztal iz lokalnog centra za sigurnu vožnju za TVP.

Kad je počeo padati, dob koja ne bi trebala biti vozač bile su 33 godine, a pravila su se promijenila, ali padovi se nisu promijenili. Do sada je na teoretske ispite potrošio oko 1300 eura. Inače, Piotrkówova statistika pokazuje da je ovo jedan od najboljih centara u Poljskoj, a više od 70% ispitanika zauzima prvo mjesto.

-Možda bi bilo dobro donijeti pravilo u Poljskoj kojim se kandidatima zabranjuje polaganje 20 ili više ispita. Ako netko ne razumije pravila ili ih ne želi usvojiti, onda ne bi smio ni biti na putu. Takav vozač također može predstavljati opasnost za druge-rekao je trener Stanisław Kobusiewicz

Inače, HAK Revija napisala je da su na testu poljske teorije trenutno 32 pitanja koja su podijeljena u 1 do 3 boda. Najviša ocjena je 74. Za prolazak je potrebno 68 bodova, što ne ostavlja puno mjesta za pogreške.

 

Nastavi da čitaš...

Ova maska ​​dizajnirana je za nošenje pod normalnom maskom za lice, a Reutersov video prikazuje ženu i muškarca u Meksiku koji koriste ovu “masku za jelo” dok sjede vani i uživaju u svojoj hrani i piću.

Kako je pandemija još uvijek u punom jeku, još uvijek je neophodno nositi zaštitne maske za lice, a danas na tržištu postoje maske izrađene od različitih materijala i oblika. Ali koliko su korisne takve preinake, ovisi o stručnjacima.

Naime, znanstvenici iz Meksika stvorili su novu masku za nos za ljude koji se žele zaštititi od koronavirusa dok jedu i piju. Kao i većina maski za lice, takozvana “maska ​​za jelo” ima dva elastika za pričvršćivanje iza svakog uha, ali pokriva samo nos.

Takva maska ​​namijenjena je nošenju ispod normalne maske za lice, a Reutersov video prikazuje Meksikanku i Meksikanca koji koriste ovu “masku za jelo” dok sjede vani kako bi mogli sigurno uživati ​​u hrani i piću.

Nastavi da čitaš...

MoŽda vam se svidi...